Ivan Zakmardi Dijankovečki

Ivan Zakmardi Dijankovečki rođen je vjerojatno u Križevcima ili na imanju Dijankovec. Umro je u Banskoj Bistrici (Slovačka) 25. IV. 1667. godine. Školovao se je kod isusovaca u Zagrebu i Olomouvcu. Bio je odvjetnik zagrebačke biskupije, plemički sudac u križevačkoj županiji (1632.-1636.), bilježnik varaždinske županije i vrhovni poreznik (1640.-49.) Od 1642. redovito je biran za nuncija (poslanika) Hrvatskog sabora u Ugarski sabor. Godine 1644. izabran je za protonotara hrvatskog kraljevstva. Bio je podžupan varaždinske županije1662-67. Godine 1666. imenovan je kraljevskim namjesnikom u sudskom poslovima, iste godine dobio je i barunsku titulu. Kao član komisije Hrvatskog sabora (1641.) koja je trebala popisati sve privilegije Hrvatskog kraljevstva udario je temelje hrvatskom državnom arhivu. Na njegov poticaj skupljene i pohranjene isprave i privilegije Hrvatskog kraljevstva u tzv. Škrinju privilegija. Pisac je i nekoliko djela Apologija comitis Nicolai Erdödy i pjesme Illa ego Sclavonia, u kojoj ističe zasebnost Hrvatske u odnosu na Ugarsku.

Ivan Peklić, prof.

Kulturno-povijesna zbirka Gradskog muzeja Križevci

Portal krizevci.eu - ličnosti